Građani Mostara već dugo nemaju priliku uhvatiti se za vlastito ili za dugme dimnjačara, koji po starom narodnom vjerovanju donose sreću.

Ovaj zanat je gotovo pa izumro u ovom gradu.

Poznato je da se ovim zanatom trenutno bavi samo jedan naš sugrađanin.

Tradicija će se, po svemu sudeći , ipak nastaviti i to zahvaljujući mladom bračnom paru iz Mostara, Tajmi i Sanjinu Drljeviću, koji su ovih dana otvorili dimnjačarsku radnju “Dimnjačar Sanjo”.

Magistrica hemije i carinski tehničar obukli su crna odijela, a merdevine, četke i kugle postali su njihova svakodnevnica. Istina danas se, za razliku od prošlih vremena, koristi savremenija tehnologija, pa je i obavljanje posla nešto lakše.

Tajma i Sanjo za Mostarski.ba govore o tome kako se rodila ideja za bavljenje ovim starim zanatom, kako se snalaze, te ima li posla.

"Ja sam imao problema sa svojim dimnjakom. Putem interneta pokušavao sam pronaći dimnjačara, ali bezuspješno. Shvatio sam da naš grad ima veliku potrebu za tim zanatom.
Odlučio sam da potražim institucije koje vrše dokvalifikaciju i prekvalifikaciju za dimnjačara, koja je priznata u BiH, kako bih stekao zvanje kvalifikovanog dimnjačara.
Na internetu sam pronašao Udruženje dimnjačara u BIH, te stupio u kontakt sa članovima udruženja i sa tadašnjim predsjenikom rah. Selimom Ekmekčićem i potpredsjednikom Jadrankom Đurićem, koji su mi bili mentori u izučavanju dimnjačarske djelatnosti i pripremmanju ispita za sticanje zvanja kvalifikovanog dimnjačara. Svoje praktično iskustvo u dimnjačarskoj djelatnosti stekao sam u firmi “Eko dimnjačar” Brčko, čiji je vlasnik Jadranko Đurić", kaže Sanjin.

Dodaje da posao jeste težak, ali i odgovoran.

"U životu je nabitnija odluka, ja hoću i ja mogu. Kad radiš ono što voliš onda je sve puno lakše. Pošto sam po struci carinski tehnicar, taj posao nikad nisam radio, radio sam poslove koji su mi se nudili u sezoni. Supruga je po struci magistar hemije, bez dana radnog iskustva, iako je predavala na razne konkurse, nikad nije bila ni pozvana na razgovor", dodaje.

Supruga Tajma je magistrica hemije. U želji da pruži podršku svom suprugu, pronašla je, kaže, poveznicu između svog zvanja i dimnjačarskog poziva.

"Obzirom da sam na internetu vidjela jedinu ženu dimnjačar, koju sam i upoznala, Dajanu Đurić, shvatila sam da taj posao mogu raditi i žene.
Jedno veče primjetila sam da je suprug nasekiran i zabrinut. Pitala sam ga u čemu je problem i rekao mi je da već duže vrijeme traži pomoćnika i da ga ne može naći, a da mu se ukazala prilika za veći posao gdje ne može sve uradit sam, na šta sam ja odgovorila da ću ja ići s njim. On se u početku protivio, ali je ipak pristao. Otišli smo i uspješno uradili taj posao. Odlučila sam upisati školu za dimnjačara kako bih i sama postala kvalifikovani dimnjačar i mogla sve poslove obavljati po zakonu", navodi Tajma.

Mladi bračni par iz Mostara spašava zanimanje dimnjačar od izumiranja

Komentari (0)